“U Bolnici Je Ležao Jedan Nepokretan Stariji Čovjek. Svaki Dan Tog Čovjeka Bi Posjećivao Jedan Mladić”

“U Bolnici Je Ležao Jedan Nepokretan Stariji Čovjek. Svaki Dan Tog Čovjeka Bi Posjećivao Jedan Mladić”

U bolnici je ležao jedan nepokretan stariji čovjek. Svaki dan tog čovjeka bi posjećivao jedan mladić – sjedio bi s njim, pomagao mu da jede, potom bi ga oprao, izveo ga u šetnju u bolničku baštu, a onda bi mu ponovo pomogao da legne i odlazio bi tek kad mu više ništa ne bi trebalo.

Jednog dana dok mu je davala lijek i pregledala ga medicinska sestra upita starca: „Mašallah, je li vam ovo sin?“
On je pogleda i pomisli u sebi: „Eh, kamo sreće da je to jedan od mojih sinova.“, a onda reče:

„Ne, nije mi to sin. To je siroče iz kvarta u kojem smo nekad stanovali. Jednom sam ga vidio da plače pored džamijskih vrata kada mu je umro otac, pa sam ga tješio i kupio sam mu slatkiš.“

Od tada se ne odvaja od mene – nije prošao nijedan dan da nije obišao mene i moju suprugu da vidi kako sam a kada sam se razbolio odveo je moju suprugu svojoj kući a mene doveo u bolnicu na liječenje. Kada sam ga upitao: „Zašto, sine, ti moraš s nama podnositi sav ovaj teret?“, nasmijao se i rekao mi: „Još mi je okus onog slatkiša u ustima, amidža.

Ispovjesti