Kontroverza oko poljupca pokojnika: Upozorenje ili pretjerivanje?
Dr. Viktor Ivanovik, moldavski ljekar i popularna ličnost na društvenoj mreži TikTok, izazvao je veliku raspravu svojim savjetima o kontaktu s preminulim osobama. Sa više od 1,2 miliona pratilaca na ovoj platformi, njegov video pod nazivom “Nikada ne ljubite mrtvu osobu!” izazvao je mnoštvo reakcija, što je otvorilo važnu diskusiju o normama i rizicima u trenutku gubitka voljene osobe.
Ivanovik tvrdi da dolazak u kontakt s pokojnikom može biti opasan zbog bakterija koje se šire na telu ubrzo nakon smrti. Njegovo upozorenje naišlo je na podeljene reakcije društva, koje se često suočava sa složenim emocijama prilikom gubitka bliskih osoba.
Prema njegovim riječima, bakterije počinju da se razvijaju već devet sati nakon smrti, što bi moglo dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema, uključujući gubitak čula mirisa i kardiovaskularne komplikacije. U svom kontroverznom savjetu, on naglašava da poljubac pokojnika treba izbjegavati, posebno u toplim uslovima ili bez odgovarajuće ventilacije. “Poljubite pokojnika samo dok je u klimatizovanoj mrtvačnici”, upozorava Ivanovik, što je izazvalo reakcije mnogih ožalošćenih porodica.
Takvo stajalište može ostaviti utisak da su trenutci oproštaja od voljenih osoba opterećeni strahom i sumnjom, umjesto da budu prožeti ljubavlju i poštovanjem.
Stručnjaci reaguju na Ivanovikove tvrdnje
Reakcije na Ivanovikove tvrdnje nisu dugo čekale. Dr. Stjuart Fišer, internista iz Njujorka, odbacio je njegove tvrdnje kao neosnovane i besmislene. On smatra da ljudski imunitet pruža dostatnu zaštitu i da bakterije ne mogu predstavljati rizik u takvim situacijama. “Svaka osoba nosi razne vrste dobrih bakterija, koje imaju svoju svrhu. Te bakterije bi bile brojčano nadjačane i brzo bi umrle zbog imunološkog sistema”, ističe dr.
Fišer, dodajući da je to normalan proces u ljudskom tijelu. Njegova izjava naglašava važnost razumevanja tela i njegovih prirodnih funkcija, kao i o potrebi da se razlikuju osnovne medicinske činjenice od ličnih strahova o smrti.
Ovo mišljenje podržava i Svjetska zdravstvena organizacija (SZO), koja napominje da nema dokaza da tijela pokojnika predstavljaju rizik od epidemijskih bolesti. SZO također ističe da ljudski ostaci predstavljaju rizik za zdravlje samo u izuzetnim slučajevima, kao što su smrt od kolere ili hemoragijske groznice. Ovi stručni stavovi dodatno potvrđuju da je Ivanovikovo upozorenje preuveličano.
U ovom kontekstu, važno je prepoznati da savjeti iz medicinske sfere treba da budu zasnovani na naučnim dokazima i istraživanjima, a ne na ličnim interpretacijama ili strahovima.
Reakcije pratilaca i javnosti
Dok neki podržavaju Ivanovikove stavove, mnoštvo ljudi na društvenim mrežama je izrazilo protest protiv njegovih savjeta. Mnogi ožalošeni smatraju da je posljednji trenutak s preminulom voljenom osobom dragocjen i da nema ništa loše u poljupcu. “Poljubila sam svog oca, i ponovila bih to milion puta!”, izjavila je jedna korisnica, naglašavajući emocionalnu vezanost i važnost takvog čina. Ove izjave ukazuju na duboku emocionalnu povezanost koju mnogi ljudi osjećaju prema svojim voljenima, čak i nakon smrti, i ukazuju na to koliko je važan ritual oproštaja.Osim toga, korisnici su komentarisali kako bi u trenutku gubitka teško odolili potrebi da poljube voljenu osobu. “Teško je kada izgubite nekoga koga volite. Na naučnoj strani možda jeste u pravu, ali emocije su nešto sasvim drugo”, rekao je jedan od pratilaca. Ovo pokazuje koliko je važno razumjeti i poštovati emocionalne aspekte gubitka, koji često nadmašuju racionalna objašnjenja i savjete.
Ova situacija takođe otvara pitanje kako društvo gleda na smrt i kako se nosi s tugom, što može biti izuzetno različito od jedne do druge kulture.
Moralna i etička dimenzija
Ova situacija otvara i važna pitanja o etici i moralu u trenutku gubitka. Kako se nositi s tugom i koje su granice kada je u pitanju izražavanje ljubavi prema preminulima? Dok jedni vjeruju da treba slijediti savjete stručnjaka, drugi naglašavaju važnost emocionalne povezanosti i rituala koji nam pomažu da se nosimo s tugom. Ovdje se postavlja i pitanje: da li je moguće odvojiti nauku od naših ličnih osjećanja? U mnogim kulturama, rituali poput poljupca ili dodira sa pokojnikom smatraju se važnim dijelom procesa oproštaja, te se često ne može kvantifikovati ili analizirati kroz naučnu prizmu.U konačnici, situacija oko Ivanovikovih tvrdnji pokazuje koliko su različita mišljenja i uvjerenja kada je u pitanju smrt i gubitak. Dok s jedne strane imamo ljekare koji se pozivaju na naučne činjenice, s druge strane, ožalošćeni se bore s emocionalnim bolom i potrebom da izraze svoju ljubav do posljednjeg trenutka. U ovom kompleksnom svetu, razumijevanje i empatija prema svima koji se suočavaju s gubitkom ključni su za izgradnju podržavajuće zajednice.
Važno je prepoznati da se iza svakog gubitka krije jedinstvena priča, te da je otvorena komunikacija o emocijama u ovim teškim trenucima od suštinskog značaja za zaceljivanje i dalji život.
